Velik sam kao kuća,
a malenog se miša bojim.
Nos mi je do poda,
čak i kada stojim.
(slon)
Duge uši, kratak rep,
krzno mi je meko,
volim mrkvu i salatu,
a zovem se…
(zeko)
U prirodi se svakog bojim,
i u strahu od svih bježim,
a u gradu zbog pješaka,
hrabro nasred ceste ležim.
(zebra)
Kao najlakša ptica letim,
a težak sam kao slon,
pijem samo benzin
i zovem se…
(avion)
Kuću nosim na leđima,
puzim, puzim danima.
Spor sam i polako idem,
ali uvijek svugdje stignem.
(puž)
Iz visine gusto pada
nikad padom ne nastrada.
A kad toplo sunce svane,
rastopi se i nestane.
(snijeg)
Imam kapu zelenkastu,
a živim na svakom hrastu.
Za trenutak ili dva
pogodite tko sam ja.
(žir)
Po leđima crne,
po trbuhu bijele,
u jesen na jug sele.
Zrakom stalno lete,
zna ih svako dijete.
(lastavice)
Imam oka tri,
al’ ni jedno ne vidi.
Ali moje oči mnogo znače
za pješake i vozače.
(semafor)
Nemam ruku, nemam nogu,
ali vješto skočit mogu.
Niti jednog nemam ugla,
okrugla sam kao kugla.
(lopta)
Malen sam ko zrno riže,
radišan i jak,
uvijek nas je puno braće,
ne plaši nas čak ni lav.
Crni, žuti ili bijeli,
mi ko vojnici pravi.
Što smo? Tko smo?
Mi smo…
(mravi)
Voli kruške, voli med,
kao djeca sladoled.
Kažu brunda, samo brunda…
Pred zimu zaključa stan
i spava zimski san.
(medo)
Malen sam i volim sir.
A bojim se mačke.
Krzno mi je kao pliš,
pogodite. Ja sam…
(miš)
Šumom ide, šumom šetka,
jedna jako čudna četka.
Al’ to prava četka nije
nje se boje čak i zmije.
(jež)
Izvor: http://www.artrea.com.hr/
You are not authorised to post comments.