Uz malo kojeg sveca vezuje se toliko legendi koje se prenose s generacije na generaciju kao uz Sv. Nikolu. Većina njih nastala je u kasnom srednjem vijeku, a ovdje možete pročitati nekoliko njih. Priča se tako, recimo, kako je jednom postojao brod koji je upao u opasnu oluju nasred mora. Mornari su molili Nikolu, koji je, baš kao i Isus, imao sposobnost smirivanja morskih valova, da smiri more i on je to učinio te im na taj način spasio živote. Upravo zbog ove legende Svetog Nikolu danas se smatra zaštitnikom mornara. Druga priča, pak, kaže kako je jednom prilikom svojim blagoslovom spasio dijete kojemu je zapela riblja kost u grlu. Upravo zbog toga također ga se smatra i zaštitnikom djece.

Ipak, najviše ljudi, poglavito upravo djece, danas ga najbolje zna po priči o darovima koje donosi svakog 6. prosinca. Sve je počelo legendom koja kaže kako je jednom živio čovjek nepoznata imena koji je bio dobrostojeći, ali je zbog gubitka carske milosti izgubio sav svoj imetak. Bio je otac tri neudate kćeri no one nisu mogle pronaći supruga jer on, osiromašen, nije mogao ponuditi miraz. Zbog toga ih je u očaju odučio prostituirati, a one su se tada krenule moliti Bogu da takvo zlo spriječi. Sveti Nikola doznao je što se dogodilo i uzeo vrećicu koju je napunio zlatnicima, a potom je umotao u platno. Onda se po noći potajno prišuljao kući osiromašenog oca i nesretnih djevojaka te im ubacio zlatnike kroz prozor. Kako je svota bila dostatna, otac ju je iskoristio kao miraz pomoću kojeg je udao najstariju kći. Potom se isto ponovilo s njenom mlađom sestrom.

Što se tiče samog kraja ove priče, a koji se odnosi na treću kći, poučen pozitivnim iskustvom, otac je pretpostavio kako će se nepoznati dobrotvor ponovno pojaviti i odlučio ga je sačekati. Kada je Nikola doista došao i ubacio novčiće za nju kroz prozor, otac ga je zaskočio i prepoznao ga. Mada ga je Nikola preklinjao da nikome ne otkrije istinu, radostan i nadasve zahvalan otac nije se mogao suzdržati i tako se pročuo glas o Nikolinom dobročiniteljstvu.

Kraj ove legende ima i drugu verziju prema kojoj je Nikola unaprijed shvatio da ga djevojčin otac čeka pa je odlučio, umjesto da ubaci zlatnike kroz prozor, popenjati se na krov i ubaciti ih kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih. Zbog toga se do dana današnjeg održala tradicija da djeca u noći između 5. i 6. prosinca vješaju čarapu ili čizmicu uz dimnjak ili na prozor kako bi se ujutro probudila i u njima pronašla darove.

Izvor (Priča): www.fizzit.net

Izvor (Bojanke): www.nowblogg.com i www.coloring-book.info.